Voditeljica odjela računovodstva u Kreditnoj uniji Jamstvo, Terezija Škobalj o važnostima poreznih promjena za poslodavce
Ministarstvo financija ove je godine ušlo i u treću fazu reforme koja je uključila nekoliko poreznih promjena. Najprije, treća je faza rezultirala povećanjem raspona oporezivanja plaća svima onima koji imaju plaću s poreznom osnovicom većom od dosadašnjih 17.500 kuna, na poreznu osnovicu do 30.000 kuna uz stopu od 24% poreza na dohodak. Što se poslodavcima učinilo kao dobra vijest, zapravo je bio hladan tuš jer je takva reforma, uz primjenu obračuna doprinosa na plaću dovela do smanjenja troška plaća poslodavca za samo 0,7%. Ovakve promjene, iako prisutne na papiru, bile su zapravo nedovoljne da poslodavac svojim zaposlenicima značajnije poveća plaću u slučaju dobrog poslovanja, neophodnosti zadržavanja postojećih zaposlenika ili privlačenja novih.
Međutim, kako bi poslodavci i radnici ipak došli na svoje, Vlada je izmijenila Pravilnik o porezu na dohodak (Narodne novine broj 106/2018) u kojem je osim dosadašnje mogućnosti neoporezivih isplata radnika od 2.500 kuna, uvedena i mogućnost isplate do 5.000,00 kn i to već od 01. prosinca 2018. godine. Ovakva je izmjena bila izvrstan alat kojim je Vlada stimulirala poslodavce na isplatu veće nagrade, iako je, mora se priznati, bila na teret samih poslodavaca, a ne države.
Također, ovakva je promjena, koja je u suštini vrlo korisna, dovela poslodavce koji imaju veći broj zaposlenih, planirane troškove rade i planiranu likvidnost za izvršavanje svojih obveza u otežanu situaciju budući da je odluka o nagradama za ostvarene radne rezultate donesena tek pri kraju godine pa će tako za neke poslodavce ostati neiskorištena. Naime, procjenjuje je da čak 26% poslodavaca iz navedenih razloga neće uspjeti iskoristiti ovu beneficiju.
Osim toga, mnogi poslodavci imaju regulirane visine neoporezivih godišnjih nagrada kolektivnim ugovorima, pravilnikom o radu ili ugovorima o radu. Zbog toga je problem nastao kod, primjerice, velikih poslodavaca koji imaju sklopljene ugovore na način da je propisan maksimalan iznos nagrade, što ovom odlukom za velik broj zaposlenih nije bilo moguće realizirati. Kako bi se i njima omogućila isplata ove nagrade i odluka o njezinoj visini, ova se nagrada u provođenju odvojila od dosadašnjih čime je izbjegnut konflikt između velikih poslodavaca i same države.
Sve u svemu, svaka mjera koja pomaže poslodavcu treba biti pozdravljena. Poslodavce treba poticati nižim davanjima državi, kako bi bili u mogućnosti optimizirati ili proširiti proizvodnju te motivirati radnike s većim plaćama. Takve bi mjere dovele do dugoročno opstojnijeg poslovanja, novih upošljavanja ili povećanja osobne potrošnje – rezultata koje svakako doprinose poticanju gospodarstva i rastu BDP-a, kojemu se toliko teži.
